FORMA GRAFIČKOG OBLIKOVANJA
ZNAK I ZNAČENJE (SAVREMENI GRAFIČKI ZNAK)
KRAJEM XIX veka nastale su zaačajne promene u shvatanju
značenja informacija, njihovih mogućnosti i sredstava. Javno
informisanje plakatima i drugim vizuelnim posrednicima sve manje koristiopširan
opis pomoću štamane reči, tražeći mogućnost da oblikom i bojom i na sažet način
iskaže odredjenu poruku. Ako se setimo plakata koje je krajem XIX veka radio
Tuluz- Lotrek (Toulouse-Lautrec), shvatićemo da se
plakat malo razlikovao od njegovih slika,a tada se i smatralo da su plakati u
stvari „slike koje se mogu koristiti za plakat“. Koliko god plakat bio
autentičan po individualnom stilu umetnika, toliko je taj plakat izvan zahteva
koje savremeni plakat podrazumeva.
Za plakat XX veka postaje bitno da je njegova pojava na
javnom mestu više doprinos kulturi dogadjaja za koji je kreiran, nego puka
informacija o njemu. Ta specifičnost je naročito akutelna danas kada je plakat
u sistemu informisanja znatno ispod ostalih javnih glasila, medju kojima je
televizija na prvom mestu. Na
primer, ako na skali od jedan do deset želimo da uspostavimo redosled
efikasnosti informisanja, plakat će biti tek na sedmom mestu. Savremeni plakat
kao vizuelna činjenica u prostoru zapravo informiše samo da se nešto dešava, a
o tome šta se dešava, kada i gde, efikasnije govore drugi posrednici u sistemu
informisanja.
Uspešan plakat je danas onaj u kojem je „pronadjena boja
dogadjaja“. To upućuje na ideju da se savremeni plakat odredjuje i procenjuje
po tome koliko je on sam dogadjaj u dogadjaju o kojem informiše.
Većinu vizuelnih znakova možemo grupisati u nekoliko
celina koje imaju zajednička obeležja na relaciji: ideja – izgled – funkcija –
značenje.
Ali, prvo, šta je znak? Prema grčkoj reči semeion i
latinskoj signum, znak je nešto što upućuje na značenje, predmet, oblik koji
može nešto da znači. Nijedan predmet – oblik nije znak po sebi, već to postaje
uvek u poredjenju s nekim drugim predmetom – oblikom. Značenje je ono po čemu
neki predmet, dogadjaj ili postupak nešto znače. Značenje nekog oblika –znaka
ne tumači spoljni izgled nečega, već neko unutrašnje svojstvo koje je često
skriveno i koje valja otkriti. Takodje, značenje nije sama pojava, dogadjaj,
već je nešto i izvan toga.
Znakom i značenjem bave se mnoge naučne discipline,
naročito lingvistika. Navešćemo samo jednu podelu zakova. To je podela na
prirodne (one koji su slični i u nekoj su tesnoj povezanosti) i veštačke (konvencionalne).Veštački
su oni koje jedna odredjena grupa ili zajednica proglasi onim pod čime svi
njeni članovi isto podrazumevaju. Tako se, na primer, sanitarne prostorije za
žene negde označavaju figurom u suknji,a za muškarce figurom u pantalonama,
drugde predstavama ženskih ili muških cipela, a ponegde i jednostavno slovima Ž
i M.
Simbol (grč. – znak, beleg, smislena slika, lik, prikaz
nečega što u sebi nosi duhovna obeležja) može biti istovremeno i znak i
predstava, što će reći da se on izražava znakom i predstavom. Na primer, ako
ključ dvodimenzionalno predstavimo, u tom crtežu ćemo prepoznati oblik
predmeta, i to je onda predstava. Ako isti crtež ugledamo na firmi neke
radionice, onda je to znak da je to bravarska radnja. Ali, ključ na proizvodima
neke farike čarapa već je simbol toga proizvodjača, koji ima mnogo šire
značenje od samog nacrtanog lika: pre svega kvalitet materijala i izrade kao
„ključ“ proizvodnje, poslovnog uspeha, garancije da će proizvod zadovoljiti
kupca. Simbol – za razliku od znaka, po pravilu, ima značenje udaljenije od
značenja samog lika. Postoji bliska veza izmedju samog znaka, njegovor značenja
i označitelja (onoga koji stvara ili postavlja znak), dok kod simbola
označitelj može biti sasvim nešto drugo ili neko drugi koji uspostavlja
začenje. Na primer, belo je simbol duše, ali se ne zna ni ko mu je, kada i kako
dao to značenje.
OBLICI, POJAVE I STANJA KAO MOGUĆNOSTI VIZUELNIH
ZNAČENJA U GRAFIČKOM OBLIKOVANJU
Oblici, pojave, stanja i dogadjaji, koji u klasičnom
smislu nisu primereni konvencijama vizelne znakovnosti, postaju u novije vreme
sve odredjeniji vid druge vrste vizuelne čitljivosti. Tu se prvensteno misli na
novo poimanje nerazdvojnosti boje od oblika (jer boja sama jeste oblik), što
se, posle apstraktne likovne poetike boja-oblik, uopštava nekom vrstom transfera
izmedju slušnih fenomena, pisane reči i ostalih vizuelnih senzacija u značenjima:
predstava, simbol, znak. Boja po sebi prestaje biti samo deo hromatske skale,
ona već kao „neutralni“ industrijski proizvod savremenim vizuelnim iskustvom
postaje upotrebljiva analogon u komunikacijskom ili nekom drugom sisemu prakse,
u konkretnostima vizelne kulture ili u uobrazilji. U primenjenim
istraživanjima, na primer u biologiji i hemiji, boja-forma je pouzdan
pokazatelj raznih grupacija, konstanta , odnosa, izdvajanja, sličnosti i
razlika gradje i funkcionisanja pojedinih elemenata u živoj i neživoj prirodi.
Bojeni spektar je utemeljen u sisteme i metode izučavanja nekih astrofizičkih i
kosmičkih oblika, pojava, stanja pa prema tome i prostora kao najšireg pojma u
kome se svet praznine i oblika nalazi i otkriva.
Informacijsko-komunikacijski sistemi i konvencije sve
više upućuju na boju-oblik kao svakodnevnu činjenicu zbilje, upravljanja i
ponašanja u javnom saobraćaju gde nekoliko boja-oblika reguliše pravila
ponašanja učesnika u saobraćaju. Pri tome demonstriraju standardi tehnike i
tehnologije čija obeležja posreduju u osnosu društva, pojedinca i okoline.
Masovnost i način funkcionisanja tih javnih pokazatelja stanja, vrsta i tempa
življenja i ponašanja oslikavaju društveni dinamizam u vremenu i prostoru.
Posle druge polovine XX veka likovna umetnost je za
vizuelnu osetljivost odnegovala tako šioko prepoznavanje zbilje i uobrazilje da
ma šta, postojanjem boje-oblika, u prirodi opaženo ili načinjeno ljudskom
voljom, stiče odredjenu prevodivost u konkretnu znakovnost.
Posle 1910. godine sve pojave i poetike savremene
umetnosti nose prevagu urbane znakovnosti nad oblicima,simbolima i znacima
proniknutom u uslovima lovačko-agrarne svesti. Ovde ne treba mešati motive iz
prirode i odnos prema prirodi, odnoso imitiranje njenih oblika. Oblici
savremenih vizuelnih umetnosti podrazumevaju prirodu kao sastavni deo dnevne
zbilje, a ne kao posean ideal kome se umetnost posvećuje. Predstave i simboli
oblika prirode kao vizuelne senzacije sve više su u značenjima upotrebnosti i
efikasnosti kao, na primer, razni plodovi u TV-reklami. Sami oblici prirode
vizualizovani masovnim posrednicima izgubili su svoja prirodna obeležja, jer ih
je reklama „obradila“ i preobratila drugim rakursima posrednog vidjenja,
krupnoćom plana, vrstama obojenosti izvan njihovog lokalnog tona i realnijh
dimenzija. Tako prirodni oblici predstavljeni u javnim posrednicima postepeno
stiču status savremenog mita, jer se isticanje prirode i prirodnog često uzima
kao posebna prednost nad veštačkim. Takve vizuelne poruke sve dublje utemeljuju
prednost nad veštačkim. Takve vizuelne poruke sve dublje utemeljuju
idealizaciju shvatanja životne sredine. Parcijalni povratak prirodi, barem što
se audio-vizuelne reklame tiče, ima svoju urbanu okosicu.
Jedan od primera za to je i reklama „Vulmarka“
(„Woolmark“) čiji znak stilizovanog klupka pletiva nalazi svoje oprostorenje na
manekenima odevenim u odeću od „čiste runske vune“. Vuna i proizvodi od nje,
kao dugovekovni olik osmišljavanja odevnih i drugih predmeta, tek su 1937.
godine zaštićeni medjunarodnim znakom Vunarskog udruženja (sekretarijata), koje
je tada objedinilo zaštitu proizvodjača vune u 90 država.Znak je projektovao
Frančesko Saroljo (Francesco Saroglio) iz Milana. Kao sveopšti znak koji
zaštićuje preko 14000 medjunarodnih licenci, promovisan je 1964. Godine. Šema
namotavanja klupka u tri pravca, kao ideja o trodimenzionalnom obliku,ostvarena
je pomoću pet linija, čije „niti“ obuhvataju pet kontinenata. Odevni pedmeti s
ovim znakom koje nose živi modeli po idiličnim oazama ruralne okoline jesu samo
trenutak osećanja na poreklo prirodnog materijala (vune) koji nakon toga više
nema nikakve veze sa svojim poreklom.
Sveprisutnost savremene reklame,veoma često, zanemaruje
sadržaj do te mere da se postepeno gubi odnos prema onome o čemu je reč.Na tom
putu je reklamama za proizvode koka-kole. Njen suštinski smisao danas se odnosi
više na flaše (vizuelni efekat) nego na tečnost (sadržaj).
Noviji standardi vizuelne znakovnosti imaju zajedničku
oblikovnu osnovu u sugestijama prostorno-vremenskih i procesualno-dinamičkih svojstava označenog
pojma ili oblika. Njihova vizuelna čitljivost stvarnosti i uobrazilje prevedena
je u logiku značenja apstraktnih oblika koje su sugerisale uglavnom
geometrijska apstrakcija i osavremenjena forma tipografskog znaka. Zajedničko im
je obeležje posredno sećanje na neke antropometrijske jedinice, zatim
mitsko-religijske osnove prošlosti i savremeni odnos prema tehnici i
tehnologiji, iz kojih se mogu razumeti metod i standard savremenog grafičkog
oblikovanja.
Znak firme „Wallis Laboratory“ iz Londona, koja proizvodi
razne tablete, proizašao je iz taktilno opažajnih iskustava držanja, napr. malog
okruglog oblika (tableta, kuglica) pridržavanog izmedju palca i kažiprsta. To
isto iskustvo je primenjeno i u nekim spojevima u kojima se običnih strana
nešto pridržava ili fiksira, na primer, dragi kamen u krugu prstena.
Prema vizuelno grafičkim osobenostima ovaj izbor znakova
i simbola, kao presek vizuelnog iskaza najrazličitijih oblasti društvene zbilje
u današnjem svetu, ima zajedničko polazište u poimanju stilizacije vizuelnih
uzora sa svim obeležjima i značenjima relacije prošlost-sadašnjost. Ovi znaci
oblikovanim elementima izgradjuju uslove za internacionalni jezik vizuelnog
komunicioniranja, kao i savremenu svest o efikasnosti razumevanja široke
socio-kulturološke osnove kojom se prošlost pojedinih naroda i sredina povezuje
s njihovom sadašnjošću. Oni su takodje stepenovanje kulture ka apstraktnom
mišljenju i uopštavanju označenog. Grafičko-fizuelni smisao, u ovom izboru
znakova, projektuje osam celina koje se ne odnose na hronološko istorijske
uslovnosti (iako se one ovde veoma uvažavaju), već prvenstveno na logiku i nivo
svesti o osavremenjavanju vizuelnog dejstva označenog.
PRVU GRUPU čine oni znaci koji frafičko-vizuelnim
uslovnostima nose široku osnovu sećanja na opšta iskustva o ljudskom radu
pomoću manuelnih postupaka,gde ruka ili celo telo istovremeno i pridržava
oblik-predmet i obradjuje ga. Iz takvih mogućnosti u znacima ove grupe
utemeljene su antropometrijska i ergonomska osnovammernih odnosa (proporcija)
izmedju tela, instrumenata rada i obradjenog predmeta, koji su u normalnim
okolnostima odredjeni veličinom šake, onoga šta i kako ona čini. Na već
pomenutom primeru znaka firme „Wallis Laboratory“ i njegoe moguće veze sa
predstavom dveju ženskih figura iz fonteblonske slikarske škole može se
razumeti smisao znaka firme „Merci Pristroje n.p.“(Bratislava), koja proizvodi
merne instrumente. Ovaj znak sugeriše funkcionalnost obuhvatanja, odnosno
pridržavanja, kao i znak „Wallis Laboratory“, jedino što je ovde sugerisana
logika pokretljivosti šake kao sledeće faze prevodjenja organskog u mehaničko,
neorgansko svojstvo prihvatanja, obuhvatanja, držanja oblika. U tom znaku se,
osim mehaničkog funkcionisanja, vidi i industrujski standard onoga što znak
označava. Očigledno,znak upućuje na precizna merenja hiljaditih delova malih
jedinica i funkcioniše na principu šibera, francuskog ključa,stege, klešta.
Kratak pregled znakova ove grupe ukazuje na
antropološko-antropometrijska polazišta i mehaničko-industrijska ishodišta
označavanja i posredovanja čoveka i njegovih pomagala u procesu rada, ponašanja
i mišljenja.
DRUGU GRUPU
znakova čine oni koji podrazumevaju zatvoren sistem prostornih činilaca
označenog.
Znak časopisa studenata arhiekture „Melpomene“ ima
višeznačno polazište.
Gornji redovi u raznim pravcima linija artikulišu
uslovnosti prostora arhitektura. Kako konstrukcionim činiocima, tako i
edukativnim postupcima koji vode ka ideji o arhitekturi kao fenomenu upotrebnog
oblika u prostoru.
Reč Melpomene (ime jedne od devet muza), nastala iz
raznih linearno prostornih pomaka, profila i rasporeda, konačno se oformljuje
„dolaskom iz pozadine“, čime aktualizuje istorijsku (vremensku) dimenziju
graditeljskog iskustva. Melpomena (muza tragedije) ovde nije bukvalno uzeta u
odgovarajućem kontekstu, već u jednom širem poimanju zbilje (logika grafičkih
elemenata), koju čovek pamti i izgradjuje i, po pravilu, uvek joj menja
prvobitno značenje.
Reč Melpomene u ovom kontekstu sadrži pogodnost prostorno
arhitektonske strukture u vidu vertikalnih, horizontalnih, dijatonalnih i
kružnih elemenata koji je sačinjavaju.
Znak firme „Veba“uspostavlja iluziju o kubičnom prostoru
pomoću tri slovna znaka V. Oni istovremeno demonstriraju u dvodimenzuionalnoj
ravni šest stranica kocke,što istovremeno znači i sagledivnost oblika iz
najmanje tri stajališne tačke. Prostor belih proreza (bez kojih bi ovaj znak
bio predsava kocke) ukazuje na ideju o trodimenzionalnom obuhvatu prostora,
koji u gornjoj površini i dvemaobičnim površinama dovoljno sugeriše svoj
istosmerni kontinuitet „s onu stranu kocke“. Položaj ovog znaka u prostoru na
podrazumeva oslonac koji bi dotakla jedna površina kocke. Prema tome, ovde je
konkretniji vizuelni nastanak kocke istovremenim dolaskom u odgovarajući spoj
tri znaka(V) „koji će se uskoro istopiti“ i pretvoriti u koherentnu masu kocke.
TREĆU GRUPU znakova, simbola i njihovih značenja čine oni
koji imaju najširu antropološko-komunikacijsku osnovu u kategorijama
čovek-prostor-vreme; rad-ponašanje-mišljenje. Zbog toga su oni u prirodi stvari
i najbrojniji i u znakovnom smislu najopštiji. Ova grupa znakova, pored brojnih
razlika u njihovoj nameni, nivou savremene svesti u oblikovnim mogućnostima
grafičkog iskaza pojedinih sredina, naroda i kultura, ima zajedničku osnovu i u
odnosu prema prirodi i etničkim kriterijumima, kada se misli na čoveka i na
smisao njegovog postojanja i rada.
Znak organizacije za prodaju knjiga u Danskoj, Švedskoj i
Švajcarskoj ima stilizovanu glavu sove,antičkog simbola mudrosti. Grafička
obrada ovog znaka (crno-belom podelom), osvešćena je savremenom tipografskom
logikom za njegovo umnožavanje. To ima za posledicu višeznačnost pogleda dva
sovina
oka.Kontura glave je istovremeno transmisioni sistem koji
pokreće trenjem dva oka-točka, što vizuelno označava i pojmove prenositi,
putovati, premeštati (knjige).
Znak „Missionary and Ecumenical Council of the Church of England“ ima
šematizovanu predstavu ribe, prvobitni hrišćanski vizuelni simbol, čiji je lik
proizašao iz reči u akrostihu ihtios (na grčkom riba), a čime su iskazani
Hristovi atributi. U hrišćanskoj ikonografiji riba kao vizuelni simbol vezana
je za predstave Hristovog života i čuda (Čudotvorni ribolov, Hristos hrani narod,Tajna večera, Pravedni Jona).
U ovom primeru riba je svedena na elementarnu predstavu u kojoj je izgubljeno
obeležje odredjene vrste ribe. Ona je svedena na opšti vizuelni pojam, kao što
se znakom-simbolom ribe želi definisati najopštija ideja o hrišćanstvu. Predstava ribe u savremenom
obliku svedena je na riboliku formu, pri čemu se posebno vodilo računa o beloj
površini-ribi unutar konture (simbol spiritualnosti).
ČETVRTA GRUPA znakova posredno se odnosi na vizuelne
činioce zasnovane na ideji o trodimenzionalnom oprostorenju. Zahvatanje treće
dimenzije ovde se bazira na principu Mebijusove trake (primer M. Bila).
Znak Kooperacije švedskih potrošača iz Stokholma sadrži
tordiranu traku (za 180*),čime je dobijena horizontalna osmica. Zatvoreni krug
simbolizuje kontinuitet obima, količinu materijalnih dobara, a uvijanje krive
linije označava prostor, cirkulaciju unutar te zadatosti.Medjutim, ovo je
autonoman znak, nezavisan od asocijacija, suštinski proizašao iz načina
pisanja-crtanja plošnom četkom,odnosno širim perom-trskom.
Znak holandskog paviljona na Svetskoj izložbi u Osaki
1970. zasniva se na ideji o kružnoj traci, uvijanjem prelomljenoj pod uglom u
tri tačke, pri čemu se dobijaju tri jednaka elementa u ravni. Mali beli trougao
u centru upućuje na postupnost lomljenja trake, čime se utiče na ideju o toku i vremenu nastanka znaka iz kruga, a
ne posebnim dodavanjem i slaganjem tri odvojene trake u ovakav vizuelni
poredak. Konačno značenje ovog znaka sugeriše i fleksibilnost blende u smislu
širi-uži otvor kao pogled na (u) svet.
Znak fondacije Hoze Marija Aragon iz Buenos Ajresa sadrži
formu slova A koja je (kao i znak Korporacije za film i hemikalije) sastavljena
od elemenata pokrenutih u torziji, odnosno izomeriji prostornih usmernja.Ovim
znakom označavaju se istraživanje i razvoj tehnike, nauke i poljoprivrede.
Slovo A (početno slovo od Aragon) znači razvojnost. To je mogućnost promene od
statičkog konvencionalnog prostornog odnosa u složeniju strukturu.
PETA GRUPA ukazuje na sistem znakova nastalih u okviru
ideja o dejstvu spoljnih činilaca u obeležjima oblikovnog procesa pri formiraju
izgleda znaka.Po pravilu, to su odnosi i značenja belog u crnom.Bele površine
unutar znaka ulaze u crnu površinu iz jednog pravca ili više pravaca spolja,
kojima se nekadašnja crna razdvaja, cepa, ali zadržava osnovnu ideju o celini
objedinjenošću konture (trougao, krug, kvadrat i dr).Ova grupa se znatno
osamostaljuje kao znakovni sistem u relaciji znak-značenje, jer samo
elementarno duguje nekim konkretnim asocijacijama na neposrednost označenog.
Crne površine razbijene belim istovremeno su i „poziv“ za njihovo spajanje u
centru. To je zajedničko obeležje najopštijeg označavanja nekog centra, punkta,
polazišta.
Znak firme za distribzciju štampe u Kopenhagenu sadrži
stilizovano slovo p (početno slovo od Press). Ulaskom bele trake u crni krug,
pri čemu se p formira u šemi kruga, začinje se „meta“ a označava centar. Ulazak
p u centar je i istovremeni izlazak iz njega (krug-rotacije) u spoljni svet.
Znak Industrije drveta „Jelovica“ iz Škofje Loke šematizuje
opšti pojam drvo. Crni krug – okružuje, šemu,ujedno je i mogući izgled
poprečnog preseka trupca. U uopštavanju ovog znaka postoji važan odnos prema
drvetu, pri čemu treba imati u vidu njegov izgled, način sečenja i shvatanje
industrijske obrade. Segmenti crnih i belih površina ukazuju na princip
neponovljivosti oblika i redosleda, što u širem smislu označava odnos prirodne
amorfije prema šematizovanom industrijskom postupku i produktu.
ŠESTU GRUPU znakova čine oni koji za oblikovno polazište
imaju ideje o dvojnim odnosima, kao što je suset spoljašnjih i unutarnjih
vizuelnih elemenata osmišljenih središtem znaka.
Znak za Oktobarski salon (likovna manifestacija od 1969.
U Beogradu ) uspostavlja odnos izmedju kruga i kvadrata. Bela traka-spirala u
kvadratu svojim tokom odgoneta ćirilične slovne oznake СО
(Октобарски салон). Čitanje СО а ne ОС,početna
slova Октобарског салона, dolazi od logike
početka nastanka spirale koja ide od peiferije kvadrata sleva nadesno ka
centru. Završetkom bele trake u sredini crnog kvadrata takodje je sugerisan
značaj centralnog dela (centalni dogadjaji) u vidnom polju zanaka, šeme preseka
školjke ili puža.
Znakovnost SEDME GRUPE znakova zasnovana je na formi
početnih slova naziva firmi koje označavaju. Takvih primera ima i u drugim
grupama, što čini opšte mesto u savemenom grafičkom dizajnu, ali znaci u okviru
ove grupe imaju znatno odredjenije ideje o odnosima slovnog znaka kao vizuelne
organizacije i značenja konkretne delatnosti pomenutih firmi. Neki od znakova
ove grupe kroz slovni znak oprostoruju čak i šemu ambijenta odgovarajuće firme.
Znak Ljubljanske banke iz Ljubljane veoma redukovanom
formom slovnih znakova. – LB –
(Ljubljanska banka) uspostavlja takav odnos izmedju znaka i označenog da se
veza sa slovima gotovo gubi, a znak prelazi u skoro apstraktnu autonomnu
vizuelnu činjenicu. U uspostavljanju odnosa LB polazišta su bila slovni znaci
iz letraseta, ali medjuzavisnost slova u okviru ovog znaka ukida i tu pomisao.
Znak L je na krajevima koso odsečen tako da je u slovnom tipu izgubio od
konvencije čitanja znaka L, a znak B dobijen je drukčijim postavljanjem znaka A.
Ovaj znak Ljubljanske banke savremenom grafičkom obradom i odnosima udvojenosti
oblika spada u lako pamtljive znake i ima svoju nepomućenu autonomnost.
Znak Art Gallery (Umetnička galerija) iz Varšave zasnovan
je na slovnom znaku G (galerija) koji je ugaono upisan u kvadratnu osnovu. Ulaz
bele trake spolja gore desno u crni kvadrat sugeriše organizaciju galerijskog
prostora i pravac kretanja.Bez obzira na to da li je prostor ove galerije
doslovno u obliku slova G, ovaj znak dobro sugeriše galerijski ambijent i
logiku njegove namene,naročito pravac kretanja posetilaca.
OSMU GRUPU čine znaci koji su značenjskim razlikama
vizuelno objedinjeni idejom o krugu-kugli.
U osnovi znaka Sekretarijata za ehničku saradnju sa
zemljama u razvoju iz Kopenhagena takodje je jedno belo S (početno slovo od
sekretarijat) koje obuhvata crni krug.Medjutim, elementarnu vizuelnu senzaciju
čine dva crna oblika, poput stilizovanih krila, koja jedan drugog „jure“ u
krugu. Zahvat znaka S u obimu crnog kruga simbolizuje težnju tog sekretarijata
ka osvajanju nerazvijenog sveta (globus).
Istorijski gledano, posebno mesto u projektovanju znakova
pojedinih firmi imaju znaci uglavnom engleskih firmi s kraja XIX i početka XX
veka. Većina tih znakova je vizuelno opisana, na njima se može razumeti ne samo
vrsta delatnosti, već i propagandna usmerenost poruke znakom. Znakom se, na
prvom mestu, ističe tradicija porodičnog biznisa, a tek onda vrsta i kvaliet
proizvoda.
Firma „Džoni
Voker“ („Johnie Walker“) bavi se proizvodnjom i
prodajom škotskog viskija. Džoni Voker je bivši vlasnik bakalnice u kojoj je
prodavao vino i druga alkoholna pića.Godine 1820. nacrao je samog sebe. Prema
tom crtežu je njegov unuk Aleksander Voker poručio od dizajnera Toma Brauna
(Tom Brown) da kao znak za viski naslika njegovor dedu u hodu. Na predlog
jednog prijatelja, pored portreta dopisana je i izreka: „Džoni Voker, rodjen
1820. i danas jak kao i onda“.
„Tajms“ (The Times“) su dnevne
novine u čijem se zaglavnju nalazi simbol vremena, i to kao smisao godišnjih
doba (lišće) i kao smisao trajanja (prošlo vreme). Levo je otvoena knjiga sa
natpisom „Times past“ (prošlost), na traci u sredini znaka je natpis „The
Times“, desno je knjiga sa natpisom „Future“ (budućnost).Sat na sredini znaka
pokazuje 4,30 (jutro) što znači da jutarnje novine izlaze u to vreme, jer svako
drugo vreme posle ovoga označava večernje novine. Opisni znak „Tajmsa“ prvi put
se pojavio 7. Juna 1804. Godine, a verziju sličnu današnjojprojektovao je
Rejnolds Stoun (Reynolds Stone) 1949. godine.
„Rols-Rojs“ (Rols-Royce“) firma
proizvodi luksuzne automobile malih serija, čiji standard odgovara krugovima
aristokratije i bogatih ljudi. Firma je nazvana po svom suvlasniku Čarlsu
Stjuartu Rolsu (Charles Stewart Rolls), koji je 1907. Godine počeo da se bavi
prodajom automobila,i po Frederiku Henriju Rojsu (Frederick Henry Royce), koji je
proizvodio električne motore. Znak je nastao 1904. Godine od dva početna slova
prezimena suvlanika firme. Slova su u obeležjima secesije medjusobno
prepletena, što ukazuje na odnos suvlasnika firme. Dva „R“ su takodje u znaku
ornamentalnog prepleta po tipu inicijala koji se graviraju na prstenju ili u
medaljonima.